Pridružite se zdravoj, lepoj i uspešnoj porodici Sibirskog zdravlja.

субота, 21. март 2020.

Korona virus - ozbiljna analitika

Prošla su 3 meseca od početka pandemije koronavirusa, ali do sada se nije čulo ništa osim apokaliptičkog vriska ...

Dogodilo se tako, da sam poslednje tri nedelje bio u Italiji. Odnosno, u samom epicentru pandemije koronavirusa. Svakog dana vidim kako se zakoni pooštravaju, kako se ulice prazne, kako se ljudi iz vedrih i dobronamernih pretvaraju u sumnjičave i podozrive. To mi se zaista ne sviđa, tim pre što shvatam da sve ostale zemlje čeka isto.

Ne, naravno, da je u pitanju kuga ili ebola, sve ove mere predostrožnosti (sve do proglašenja ratnog stanja) ne samo da bi bile opravdane, već i obavezujuće za sve bez izuzetka! Ali, ko je rekao da je koronavirus sličan ovim infekcijama? U svakom slučaju, da li ste čuli barem neko razumljivo objašnjenje na tu temu, zašto i za koga je ova infekcija opasna?

Jednom rečju, ako planina neće Mohamedu (a zvaničnici VHO-a ne idu ljudima), nemamo drugog izbora nego da sami pokušamo da razumemo. 

Dakle, idemo ... 

Prva stvar, pokazatelj koliko je svaka infekcija opasna je infektivnost. Što se više (i brže) ljudi zaraze od nosioca bolesti, to je veća stopa infektivnosti. Na primer, kuga, virus ebole ili grip su veoma zarazne infekcije, a virusni hepatitis C ili HIV nisu baš zarazni (i zbog toga niko ne zatvara granicu zbog njih, iako su apsolutno smrtonosni).

Stepen infektivnosti

U tom smislu, infekcija sa virusnom korone je izuzetno zarazna bolest, zbog visoke stope preživljavanja virusa i činjenice da se širi kapljicama iz vazduha (to jest disanjem). Pored toga, mnogi stručnjaci veruju da se, za razliku od akutnih respiratornih virusnih infekcija i gripa, koronavirus može dodatno proširiti kontaktom. Već sada je jasno da u pogledu zaraznosti, infekcija korona virusom premašuje konvencionalni grip za najmanje 2-3 puta. Definitivno postoji razlog za zabrinutost.

Ciljni organi

Druga važna tačka u svakoj infekciji su organi koje patogen inficira. Naprimjer, male boginje su šampion zaraznosti, ali s obzirom da oboljeva samo koža (i to vrlo lako), niko ne podiže paniku zbog malih boginja. Ali, virus ebole pogađa gotovo sve organe, što u kombinaciji sa najvećom zaraznošću ove bolesti, čini ebolu jednom od najopasnijih u prirodi.

Infekcija sa korona virusom , poput redovnog gripa, u većini slučajeva ne izaziva ozbiljne poremećaje. Mladi i zdravi ljudi mogu biti zaraženi korona virusom, a da čak i ne znaju da su imali infekciju. Međutim, ako bolest ipak postane teška, virus može zaraziti pluća do njihovog potpunog zatajenja (tzv. sindrom akutnog respiratornog distresa - ARDS). Zvuči zastrašujuće, ali upravo se tu nalazi odgovor na pitanje koliko je zaista opasna ova infekcija.

Grip vs COVID-19

Činjenica je da su pluća ciljni organ za najčešći virus gripa - gotovo svi smrtni slučajevi povezani su sa upalom pluća. Da, da, grip na koji smo navikli i često ga preležimo na nogama, takođe prati prilično visoka stopa smrtnosti: od 0,01 do 0,1%. Samo što smo toliko navikli na ovu bolest da ne obraćamo pažnju na sve ove brojeve, shvatajući da novorođenčad, stariji ili vrlo slabi ljudi nemaju snage da se bore sa bolešću. (Za one kojima je cifra od 0,01% na fonu današnje katastrofe izgleda smešno, vredi podsetiti da je u apsolutnom broju smrtnost od običnog gripa 300-500 hiljada smrtnih slučajeva godišnje!)

Do danas je smrtnost od koronavirusne infekcije u proseku 3-4%. Na prvi pogled, to je mnogo više nego kod običnog gripa, ali postoji jedna caka. Poenta je da se ovaj indikator izračunava u odnosu na ukupan broj potvrđenih slučajeva infekcije. Međutim, imajući u vidu veoma visoku zaraznost bolesti i činjenicu da se ona širila svetom više od tri meseca, kao i činjenicu da mladi i zdravi ljudi mogu da je nose na nogama, logično je pretpostaviti da u svetu postoji stotine hiljada slučajeva nezabeleženih oboljenja od koronavirusa. A, kada bismo ih mogli dodati u statistiku, stopa smrtnosti bi znatno pala ispod psihološkog praga od 1%.

Svinjski grip. Sećate se toga?

Mnogi su već zaboravili da je 2009. godine ceo svet raspravljao na temu svinjskog gripa. Ovo je jedna od sorti virusa gripa (soj H1N1), za koju je karakterističan teži tok i mnogo češća oštećenja pluća. (Zanimljivo je da ovaj soj virusa upečatljivo podseća na uzročnika zloglasnog „Španca“.)

Počevši od Kalifornije (otuda njegovo drugo ime - kalifornijski grip), ova bolest je odmah progutala ceo svet i, prema lekarima, na ovaj ili onaj način pogodila je 10–20% svetske populacije. A ako se neko seća, prvih nekoliko meseci 2009. ceo svet se smrznuo u napetosti. I ne samo to, bliski rođak groznog „Španca“ vratio nam se iz prošlosti, jer su brojke smrtnosti isprva dostigle katastrofalnih 10%! Nije iznenađujuće da je SZO odmah svinjskom gripu dodelila status pandemije.

Evo, na primer, ono što čitamo u jednom od prvih analitičkih članaka o prvim podacima epidemije svinjskog gripa u Njujorku (Lee EH i dr., Clin Infect Dis, jun 2010): dva meseca od početka epidemije (maj-jun) 2009) samo u Njujorku zabeleženo je 47 smrtnih slučajeva od svinjskog gripa. Za poređenje: u ista dva meseca od početka infekcije korona virusom zabeleženo je 200 smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama, ali u celoj zemlji.

Pandemija svinjskog gripa trajala je od aprila 2009. do avgusta 2010. godine i oduzela je život skoro 19 hiljada ljudi, mada danas većina stručnjaka veruje da ova statistika ne uzima u obzir veliki broj smrtnih slučajeva u nerazvijenim zemljama (Cordoba-Villalobos JA i dr., Gac Med Mek 2017) .

Početkom 2015. svinjski grip se ponovo pojavio i izazvao lokalnu epidemiju u Indiji. U prva dva meseca nove epidemije otkriveno je više od 20 000 slučajeva, a stopa smrtnosti bila je 5–7% (Bagchi ​​S., Lancet, 14. marta 2015.)! Kada su stručnjaci izračunali sve registrovane slučajeve svinjskog gripa i stope smrtnosti u Indiji, počevši od prve epidemije krajem 2009. godine, uključujući prve podatke nove epidemije 2015. godine, dobili su ove brojeve: više od 62.000 slučajeva i gotovo 5 hiljada smrtnih slučajeva! To jest, stopa smrtnosti u Indiji od svinjskog gripa daleko je premašila strašne cifre koje sada prenose mediji iz Italije!

Ko je u rizičnoj grupi?

Dakle, na prvi pogled, infekcija korona virusom nije mnogo opasnija od svinjskog gripa, koju smo ti i ja uspešno preživeli (pa čak i zaboravili). Štaviše, prve brojke sugerišu da je infekcija korona virusom mnogo predvidljivija u poređenju sa svinjskim gripom. Činjenica je da je smrtnost od svinjskog gripa prilično ravnomerno raspoređena (i to je jako loše!) po starosnim grupama: više od 60% smrtnih slučajeva primećeno je u grupi od 18 do 50 godina, a još 35% u grupama ispod 18 i 50 godina do 65 godina. To znači da je verovatnoću smrtnog ishoda veoma teško predvideti samo na osnovu starosti, a da je svinjski grip potencijalno podjednako opasan za sve.

Infekcija virusom korone pogađa uglavnom starije osobe. Ogromna većina smrtnih slučajeva koja su danas zabeležena koncentrisana je u grupama bolesnika starijih od 65 godina. A to omogućava lekaru (i prosečnoj osobi) da napravi mnogo tačniju (a često i optimističniju) prognozu u slučaju infekcije koronavirusom kod mlađih ljudi.

Zašto je tako visoka stopa smrtnosti?

Generalno posmatrano, većina ljudi u svim tim novim nedaćama se boji visoke smrtnosti. Pogotovo ako uzmete u obzir patološku strast naših medija prema svemu senzacionalnom. Ako razmišljate trezveno i gledate isključivo brojeve, situacija će izgledati malo drugačije.

Lično, kao lekar, imam vrlo veliko pitanje: zašto je u Italiji sa 41 hiljadu slučajeva zaraze smrtnost oko 8%, a u susednoj Nemačkoj sa 15 hiljada registrovanih slučajeva - samo 0,3%? Teško je sumnjati da nemački lekari lažiraju podatake, zar ne? Štaviše, u Južnoj Koreji sa skoro 9 hiljada slučajeva zaraze i uprkos činjenici da je bolest tamo počela mnogo ranije nego u Evropi (što znači da se već mogu izvući određeni zaključci), stopa smrtnosti ne prelazi 1%. Pored toga, imamo čisti eksperiment nazvan Dijamantna princeza, gde je u skučenom prostoru na brodu bilo nekoliko hiljada ljudi, prema kojem je bilo moguće prikupiti apsolutno tačne statistike. Tamo smrtnost takođe nije bila veća od 1%.

Ali kako objasniti činjenicu da je smrtnost u italijanskoj Lombardiji veća od 10%, a u susednom regionu Veneto (gde je infekcija virusom korone počela istovremeno sa Lombardijom i dugo vremena su obe oblasti bile jedini epicentri bolesti) - već manja od 3%? A zašto je smrtnost u Toskani, Kampaniji, Laciju i drugim gusto naseljenim oblastima još manja?

Vidim da je problem ovde u tome što su najteži slučajevi infekcije virusom korone koncentrisani isključivo među starijim ljudima. Većina njih već ima teške hronične bolesti, čiji se tok može značajno pogoršati pod uticajem infektivnog stresa. Kako u ovom slučaju utvrditi tačan uzrok smrti? Navodno u Italiji, u prisustvu infekcije virusom korone, u apsolutno svim slučajevima smatraju da je to uzrok smrti, a u Nemačkoj deluju na osnovu onoga što je u medicini prihvaćeno u slučaju više bolesti: tačno utvrđuju vodeći uzrok smrtonosnog poremećaja i to precizno u odnosu na bolest koja je odgovorna za dati slučaj.

Treba li paničiti i čega se treba bojati?

Razmislimo logično: verovatnoća da će infekcija virusom korone daleko nadmašiti svinjski grip u svom pogledu gubitaka i ponoviti sudbinu „španske žene“ postoji, ali je mikroskopski mala. Zašto imamo na umu ovaj krajnje hipotetički scenario i ne obraćamo pažnju na činjenice, koje do sada ukazuju na suprotno?

Evo prvih preporuka koje sam kao lekar razvio za sebe i svoje najmilije na osnovu stvarnih informacija koje imam:

- Verovatno će svako biti inficiran virusiom korone. Upravo zbog visoke infektivnosti. Ali govorimo skoro isto o običnom gripu, tako da ovo nije argument.

- Verovatnoća da dobijete težak tok bolesti svodi se na apsolutni minimum pod sledećim uslovima: a) imate manje od 50 godina; b) nemate teške hronične bolesti; c) retko imate sezonsku prehladu; d) pravilno se hranite i održavate adekvatan balans vitamina, minerala i mikronutrijenata.

- Verovatnoća da se pojave teške plućne komplikacije infekcije virusom korone povećava se srazmerno uzrastu i prisustvu hroničnih bolesti koji je prate poput dijabetes melitusa, kardiovaskularnog bolesti i raka. Zato bih ljudima starijim od 65 godina preporučio strogu izolaciju i stalno nošenje medicinskih maski. Bar dok ne dobijemo potpunije informacije o bolesti.

Šta ste radili 2009. godine?

Ispada da smo preživeli bar jednu pandemiju. I bez panike, bez kupovine bilo čega i svačega, bez samoizolacije. Izgleda da za ovi pojavu nije odgovorna samo opasnost od infekcije korona virusom, već ... internet globalizacija. Ko je od vas imao naloge na društvenim medijima 2009. godine? Ko je imao mobilni internet? Ko je tada znao šta je blog i blogeri?

Evo jedne zanimljive cifre: 1998. godine u svetu je bilo oko 20 miliona korisnika interneta, od kojih su velika većina bili specijalisti iz naučnih institucija, za koje je Internet, u stvari, izmišljen. Danas postoji stotinu puta više korisnika na WWW. A to, između ostalog, znači da je stručnost informacija na Internetu pala sto puta, jer za isto vreme nije povećan broj naučnika. Ali zato sada imamo stotinu puta više emocija, senzacionalnih činjenica, banalnih laži. Budimo iskreni: upravo se to danas krije iza jezive reči „hype“*.

Kina se vraća u život

Od ove nedelje, poruke e-pošte iz kineskih firmi na koje sam nekada bio pretplaćen (e-pošta, restorani, prodavnice, hoteli, internetske prodavnice itd.) slivaju se na moju adresu e-pošte. Svi se oni pripremaju za nastavak rada 20. marta. Čini se da koronavirus u Kini polako nestaje u društvu svinjskog gripa ...

Ovo su prva razmišljanja koje mi padaju na pamet. Obećavam da ću nastaviti temu.

„hype“* - intenzivna promovcija ili reklamiranje (proizvoda ili ideje), često preuveličavajući njegovu važnost ili koristi.

Preuzeto sa bloga dr Юрия Гичева: https://ru.siberianhealth.com/ru/blog/products/post25203/?utm_campaign=Blog_ContentEmail1&utm_medium=email&utm_source=newsletter


четвртак, 19. март 2020.

Kako da preživite korona virus

Najvažniji savet koji zdravstveni stručnjaci mogu da nam daju kako bi nam pomogli da ostanemo bezbedni od COVID-19 je ovaj: 

Perite ruke.

Pranje ruku sapunom i vodom je daleko moćnije oružje protiv virusa nego što mnogi od nas shvataju.

Koronavirusi su upakovani u lipidni omotač - odnosno sloj masti. Sapun može da "razbije" tu masnoću i omogući da virus ne može da vas zarazi.

Druga stvar koja sapunom možete da uradite je mehaničko čišćenje. Sapun kožu čini klizavom, tako da uz dovoljno trljanja možemo izdvojiti klice i isprati ih.

Zvuči prilično jednostavno, ali velika većina ljudi to i dalje ne čini kako treba.

Studija iz 2013. godine koristila je posmatrače da diskretno posmatraju kako više od 3.700 ljudi pere ruke. Utvrđeno je da samo oko 5% njih poštuje sva pravila. Otprilike svaka četvrta osoba je samo pokvasila ruke bez upotrebe sapuna. Otprilike jedan čovek od 10 uopšte nije oprao nakon odlaska u toalet. Najčešća mana kod većine ljudi bilo je vreme pranja ruku. Samo 5% potrošilo je više od 15 sekundi perući, trljajući i ispirajući ruke.

Međutim to nije dovoljno ukoliko ne želite da se razbolite.

Kako da pravilno perete ruke?

Prvo pustite vodu. Nije važno je li topla ili hladna. Istraživanja su pokazala da temperatura vode nema bitnog uticaja na kvalitet pranja ruku. Ako ste u javnom toaletu, a nema sapuna, samo trljanje ruku pod vodom će biti sasvim dovoljno. Studija iz 2011. godine koju su sproveli istraživači iz Londonske škole za tropsku higijenu otkrila je da samo pranje vodom smanjuje bakterije na rukama na otprilike četvrtinu njihovog prethodnog pranja. Ispiranje sapunom i vodom dovelo je do smanjenja broja bakterija na oko 8% koliko su bili pre pranja.

Koliko dugo treba trljati ruke? Najmanje 20 sekundi.

Obratite pažnju na mesta na vašim rukama o kojima možda ne razmišljate uvek.

Konačno, osušite ruke.

Papirnati ubrusi imaju dodatni uticaj osim jednostavnog pranja, jer trljanje ruku papirnim ubrusom uklanja još više klica nego samo pranje. Suve ruke takođe imaju manju verovatnoću da šire kontaminaciju od mokrih ruku.

Koliko često je potrebno da perete ruke?

Što češće.

Kada?

- Pre, tokom i nakon pripreme hrane
- Pre jela
- Pre i posle kontakta sa nekim ko je bolestan
- Pre i nakon lečenja posekotine ili druge rane
- Nakon odlaska u kupatilo
- Posle zamene pelena ili pomoći detetu u kupatilu
- Nakon duvanja nosa, kašljanja ili kijanja
- Nakon dodirivanja životinje ili dodirivanja hrane za kućne ljubimce ili kućnog otpada
- Nakon rukovanja hranom za kućne ljubimce ili poslastice za kućne ljubimce
- Nakon kontakta sa smećem

Ako u nekom trenutku ne možete da se operete ruke, koristite neko sredstvo za dezinfekciju. Virusne lipidne membrane poput koronavirusa ubijaju sredstva za dezinfekciju ruku na bazi alkohola. Samo se uverite da je koncentracija alkohola najmanje 62%.

Obavezno ga uzmite dovoljno da pokrije sve površine na rukama. Trljajte sve dok vam ruke ne budu suve, što bi trebalo da traje oko 20 sekundi.

Izbegavajte dodirivanje zagađenih površina. Koristite čist papirni ubrus da otvorite vrata kupatila. Dezinfektujte prljave površine koje koristite svakodnevno, kao što je ekran osetljiv na dodir na vašem telefonu i tastatura računara.

петак, 13. март 2020.

Kako insulin radi

Zašto je telu potrebna glukoza?

Glavni proces u životu biljaka je fotosinteza. Koristeći energiju sunca i pigment hlorofil, biljke sintetišu proste šećere glukozu i fruktozu, tokom procesa fotosinteze. Tada se od njih, poput zidova od cigle, grade stotine drugih, složenijih ugljenih hidrata. Zbog toga su skoro sve biljke sastavljene uglavnom od ugljenih hidrata. Takođe, mogu da sintetišu proteine i masti, ali to je već mnogo složeniji proces, koji zahteva dobar sastav zemljišta i velike utroške energije.

Ljudi i životinje, takođe, imaju mogućnost da sintetišu jednostavne ugljene hidrate iz organskih kiselina (metabolički proizvodi) ili iz proteina (aminokiselina). Ali za razliku od reakcija fotosinteze, ovo su prilično složeni, energetski zahtevni i spori procesi.

Prema tome, istorijski gledano, glukoza je izuzetno skupa supstanca. Ona je, takođe, skupa jer je praktično jedini pogodan izvor energije za mozak, endokrine žlezde i crvena krvna zrnca.

Zbog toga, priroda nas je nagradila sposobnošću da tako redak i skup izvor energije, upotrebljavamo izuzetno pažljivo i efikasno. A u uslovima ishrane koja je prodrazumevala hranu sa malo ugljenih hidrata, koja je bila karakteristična za čoveka tokom njegove gotovo čitave istorije, ovo je bio veliki blagoslov. 

Ali, čim smo otkrili čari brzih ugljenih hidrata, taj ceo harmonični sistem odmah se okrenuo protiv nas.

A kako deluje insulin?

Insulin je hormon koji igra ključnu ulogu u distribuciji glukoze kod životinja i ljudi. Zahvaljujući insulinu, glukoza može da prođe u ćelije i zatim da se koristiti za stvaranje energije. Međutim, ova funkcija insulina je zapravo samo posledica njegove druge, mnogo važnije uloge.

Činjenica je da za ljude i životinje nisu opasni samo niski (što preti padom energije), već i prekomerno visoki nivo glukoze u krvi, što može da dovede do oštećenja krvnih sudova i krvnih ćelija.

Insulin je odgovoran za brzo snižavanje povišenog nivoa glukoze do koga dolazi zbog različitih razloga, i to čini na nekoliko načina odjednom:

- pomaže u brzom „guranju“ glukoze u ćelije;
inhibira sve reakcije sinteze glukoze u telu dok se nivo šećera u krvi ne vrati u normalu;
naglo aktivira iskorišćenje viška glukoze, stimulišući sintezu drugih supstanci iz nje, na primer masti.

- visok nivo insulina, deluje na centre za apetit u mozgu, ubrzava osećaj sitosti i na taj način sprečava ulazak glukoze ili supstanci iz kojih se može sintetizovati.

Kada kao rezultat ove složene biomehanike nivo glukoze u krvi padne na normalu, koncentracija insulina takođe opada i svi gore navedeni procesi prestaju.

Ovo je idealna slika savršene regulacije nivoa glukoze u krvi, čije fluktuacije mogu biti smrtonosne.

недеља, 16. фебруар 2020.

Kako vas prljavština čini srećnim

Ono o čemu baštovani i farmeri hiljadama godina razgovaraju sada nauka može da potvrdi.

Rad i igranje u zemlji mogu da od nas naprave mnogo srećnije i zadvoljnije ljude. Ispada da je ulazak u baštu i prljavština prirodan antidepresiv zbog jedinstvenih mikroorganizama u zdravom organskom tlu.

 Osjećaj da je vaš vrt ili vaša njiva vaše srećno mesto nije slučajnost!

U studiji iz 2017. godine, otkriveno je da jedna vrsta mikroorganizama iz zemljišta, Mycobacterium vaccae, imaju sličan efekat na neurone u mozgu kao lekovi poput Prozaca, ali bez neželjenih sporednih efekata.

„Srećni“ mikrobi u zemlji deluju na taj način da dovode do porasta nivoa citokina, što dovodi do proizvodnje više serotonina, odnosno blokiraju sposobnost mozga da resorbuje serotonin, zadužen za dobro raspoloženje. Tako podižu nivo serotonina u mozgu, kao i zadovoljstvo kod onog ko je u kontaktu sa ovim mikroorganizmima. Nedostatak serotonina povezan je sa depresijom, anksioznošću, opsesivno-kompulzivnim poremećajem i bipolarnim problemima. Izgleda da je bakterija prirodni antidepresiv u zemlji i da nema štetne uticaje na zdravlje. Ovi antidepresivi mikrobi u zemlji mogu se koristiti podjednako lako kao i samo igranje u prljavštini. Većina strastvenih baštovana će vam reći da je njihovo imanje „srećno mesto“, a stvarni fizički čin baštovanstva smanjuje stres i podiže raspoloženje. Činjenica da iza toga stoji neka nauka dodaje dodatnu verodostojnost tvrdnjama ovih zavisnika u radu na njivi. Prisustvo antidepresiva iz bakterija iz zemlje nije iznenađenje za mnoge od nas koji smo fenomen sami iskusili. Podrška nauke je fascinantna, ali ne i šokantna za srećnog baštovana. Mikobakterijski antidepresivi u zemlji se takođe istražuju radi poboljšanja kognitivnih funkcija, Crohnove bolesti, pa čak i reumatoidnog artritisa.

Neke studije o pacijentima obolelim od raka pokazale su bolji kvalitet života i manje stresa kada su pacijenti dobijali Micobacterium vaccae.

Iako fizički čin baštovanstva može umanjiti stres i podići raspoloženje sam po sebi, fascinantno je znati da iza zadovoljstva i srećnog osećanje baštovana, može da postoji i neka nauka.

Bez negativnih efekata po zdravlje korišćenje Micobacterium vaccae pored koristi koje donosi za ukupno zdravlje, možda dovede do toga da nešto i poraste. Kao bonus proizvešćete svežu, domaću hranu ili barem nešto lepo i mirisno, poput cveća kojim možete da ukrasićete vaše okruženje. 

Pčele i drugi oprašivači će to takođe ceniti!

Literatura:

C.A. Lowry at all., Identification of an immune-responsive mesolimbocortical serotonergic system: Potential role in regulation of emotional behavior, Neuroscience. 2007 May 11; 146(2-5): 756–772.


петак, 14. фебруар 2020.

Kako da izaberete bezbednu kozmetiku



U moru kozmetičkih brendova koji postoje danas na tržištu, zaista je veoma teško izabrati brend koji će biti najbolji za vas.


Mnogi ljudi traže kozmetičke proizvode čije formulacije sadrže zdrave, netoksične sastojake. Nažalost, prosečnom potrošaču nije lako da prepozna koji su brendovi zaista zdravi za njih i okolinu. Oznake na proizvodima koje tvrde da su proizvodi „zeleni“, „prirodni“ ili „organski“ su nepouzdani. Ne postoji državna agencija kako u svetu tako i kod nas, odgovorna za definisanje ili regulisanje proizvodnje kozmetike.

Pitanje koje treba da postavite sebi prilikom kupovine zelene i čiste kozmetike glasi „Koliko čist i bezbedan proizvod želite?“. Ovo je lična preferencija i odgovor će se razlikovati od čoveka do čoveka. Neki će želeti samo kozmetičke proizvode koji su 100% prirodni. Tada će biti drugih koji će rado birati proizvode koji su samo 95% prirodni.

Moj najbolji savet je da istražite sastojke, pa čak i brendove, na ewg.org i onda izaberete proizvode koji se nalaze između nulte do niske toksičnosti.

Kada je u pitanju prava prirodna kozmetika, one će biti bez „prljavih sastojaka“, a osim prirodnih minerala, najverovatnije će se u njenom sastavu nalaziti esencijalna ulja i ekstrakata biljaka. Imajte na umu, takođe, da morate da obratite pažnju na redosled sastojaka, jer to ukazuje na njihov tačan nivo koncentracije u kozmetičkom proizvodu.

понедељак, 10. фебруар 2020.

10 najčešćih otrova u vašoj kozmetici

1. Parabeni

Parabeni su konzervansi koji mogu da se nalaze u svim kozmetičkim proizvodima, od sapuna do losiona i šminke. Ako proizvod sadrži vodu, u njemu se verovatno nalaze parabeni koji sprečavaju rast bakterija u proizvodu. Najpoznatija jedinjenja iz ove grupe su metilparaben, propliparaben, izopropilparaben i izobutilparaben. Izbegavajte proizvod ako na etiketi pročitate paraben. Parabeni su poznati endokrini disrupteri, što znači da oponašaju estrogen u telu i mogu da dovedu do hormonalne neravnoteže, a možda čak i tumora dojke. Na primer, u toku nedavnog istraživanja utvrđeno je da su u tumorima dojke kod ljudi skoncentrisani parabeni, posebno metilparabeni. U drugoj studiji je otkriveno da 99% svih karcinoma dojke sadrži parabene.

2. Veštački mirisi / parfemi

Skoro svaki konvencionalni kozmetički i kozmetički proizvod (čak i onaj "bez mirisa") sadrži veštačke mirise. Proizvođači nisu dužni da otkriju koji je sastav njihovih mirisa, tako da ćete jednostavno videti Parfem ili Parfum na listi sastojaka i kada bi to zapravo mogao biti koktel kancerogenih, alergena, endokrinih razarača i iritanata.

3. Natrijum-lauril sulfat i Natrijum-Lauret-Sulfat

SLS / SLES su sredstva za penjenje koja se koriste u nizu sredstava za ličnu negu, uključujući negu kože i kozmetiku, šampone i paste za zube. To su površinski aktivni agensi koji mogu izazvati iritaciju kože ili pokrenuti alergije. Pored toga, hemijska jedinjenja poznata kao „nitrozamini“ uobičajeni su nus-proizvodi procesa sulfonovanja. Za 90% nitrozamina veruje se da su kancerogeni.

4. Toluen

Toluen je hemikalija koja se obično nalazi u lakovima za nokte i bojama za kosu. Predstavlja isparljivi petrohemijski rastvarač koji može biti toksičan za imuni sistem i može uzrokovati urođene mane. Ako ste trudni, budite posebno oprezni i izbegavajte lakove za nokte koji u potpunosti sadrže toluen.

5. Ftalati

Ftalat je plastifikator koji se dodaje u plastiku da ne bi postala krta. Ftalati se u kozmetici koriste prvenstveno u mirisima, a mogu se naći i u ostalim proizvodima za ličnu negu, kao što su sprej za kosu i lak za nokte. Kao i parabeni, ftalati su endokrini disrupteri i mogu izazvati hormonske i reproduktivne probleme i urođene mane.

6. Polietilen Glikol (PEG)

Polietilen glikol (PEG) koristi se u mnogim vrstama kozmetike kao zgušnjivač, posebno u losionima, šamponima i kremama za sunčanje. PEG je često kontaminiran i etilen oksidom (poznati kancerogen) i 1,4-dioksanom (koji izaziva respiratorne probleme i zabranjen je u Kanadi).

7. Formaldehid

Formaldehid se koristi kao konzervans u kozmetici. To je poznati kancerogen koji je takođe povezan sa astmom, neurotoksičnošću i toksičnošću za razvoj. Može se naći u konzervansima kao što su kvaternijum-15, DMDM hidantoin i imidazolidinil urea.

8. Oksibenzon

Kreme za sunčanje dolaze u dva različita oblika: hemijski i mineralni filteri. Najčešće kreme za sunčanje na tržištu koriste hemijske filtere kao što je oksibenzon. Oksibenzon je poznati endokrini disrupter i može izmeniti funkciju štitne žlezde. Takođe je povezan sa alergijama na koži. Hemijske kreme za sunčanje treba izbegavati po svaku cenu - posebno sa decom. Okibenzon se takođe može naći u ovlaživačima, balzamima za usne i šminki.

9. Dietanolamin

Dietanolamin je sredstvo za penjenje. To je poznati kancerogeni i respiratorni toksin, zbog čega je EU ograničila njegovu upotrebu u proizvodima za ličnu negu. Uprkos tome, u SAD se i dalje koristi za kupanje sa mehurićima, za pranje tela i šampone. Često se skraćuje kao DEA na kozmetičkim nalepnicama.

10. Triclosan

Triklosan je antibakterijsko sredstvo koje se nekada koristilo u antibakterijskim sapunima. U 2016. godini zabranjen je sapun koji se koristio u zdravstvenim ustanovama, ali je i dalje dozvoljen u ličnoj kozmetici. Ne samo da triklozan doprinosi bakterijama otpornim na antibiotike, već je i endokrini razarač, a pokazalo se da doprinosi upali creva i podstiče rast tumora u mišjim studijama. Nije dobro.

среда, 5. фебруар 2020.

Da li vaša šminka sadrži teške metale?

Od bakrene i olovne rude koju su stari Egipćani koristili za stvaranje prve kozmetike na svetu, do naučno zasnovanih proizvoda proizvedenih korišćenjem savremenih tehnologija današnjice, koja može učiniti sve, od sakrivanja pora, glatkog tena i pretvaranja bledo zelene boju očiju u živopisnu nijansu smaragda, šminka je bila sastavni deo čovečanstva hiljadama godina. Tokom vekova, žene su koristile spaljene šibice kako bi potamnile oči, jagodičasto voće kako bi obojile usne, i urin mladih dečaka kako bi izbledele pege. Čak su gutale i oksidovanu krv u nekom pogrešnom pokušaju da poboljšaju izgled svoje kože.

Žene su tokom istorije ugrožavale svoje zdravlje koristeći mnogobrojne vrste domaće kozmetikama. U nekim kulturama, na primer, žene su koristile arsen, olovo, živu, pa čak i pijavice da bi sebi dale izgled koji se u stara vremena smatrao lepim. Na sreću, prešli smo daleki put od dana upotrebe otrovnih i smrtonosnih smeša za poboljšanje izgleda.

Današnja kozmetička industrija koja vredi više milijardi dolara mora da ispunjava stroge propise o tome šta može, a šta ne može da uključi u kozmetićke proizvode i mora da sledi smernice za sigurnu proizvodnju. Danas je najozbiljnija povreda koju ćete verovatno dobiti od vaše kozmetike iritacija sa proizvodima koji su previše ošttri za vašu kožu ili alergijski osip zbog mirisa ili konzervansa u proizvodu. Ipak, uprkos decenijama bezbednosnog ispitivanja i sigurnosnim podacima bez premca u mnogim industrijama, još uvek nedostatak regulative je ogroman problem u proizvodima koji se koriste za ličnu negu.

Da li mislite da su sastojci s dokazanim štetnim uticajima zabranjeni u proizvodima za ličnu negu?

Razmislite ponovo.

Proizvod može da prođe put od proizvodnje do prodajnih polica bez ikakvog odobrenja ili obaveznog ispitivanja sigurnosti. Agencija za hranu i lekove reguliše samo pogrešno označavanje ili lažno oglašavanje na pakovanjima - a ne ono što se zapravo odnosi na kvalitet proizvoda u pakovanju.

Postoji više od 1300 hemikalija zabranjenih za upotrebu u kozmetici u Evropskoj uniji zbog sumnje u njihovu bezbednost. Za poređenje, SAD su zabranile samo 11.

To znači da u osnovi nema načina da budete sigurni da je proizvod bezbedan i nikakav način da se proizvodi sumnjivog kvaliteta skinu sa polica u trgovinama, osim dobrovoljnim testiranjem i povlačenjem koje rade same kozmetičke kompanije.

Jedini način da sigurno znate postoje li štetni sastojci u vašoj kozmetici ili proizvodima za negu kože je da pročitate šta piše na etiketi. Ali čak i tada, na etiketi ne mora da bude nabrojan svaki sastojak proizvoda, jer se neke formulacije (poput mirisa) smatraju „poslovnom tajnom“ i ne moraju biti otkrivene.

I, možda, najveća zabluda u kozmetici, da je korišćenje „prirodne“ kozmetike uvek bolje. U stvari, mnogi prirodni brendovi, uključujući šminku koja sadrži prirodne minerale, su neki od najgorih proizvoda jer koriste veću koncentraciju sastojaka koji sadrže teške metale, poput gline.

Teški metali se prirodno nalaze u zemlji i završavaju u mnogim kućnim predmetima, uključujući kozmetiku. Najčešći toksični teški metali su aluminijum, kadmijum, olovo, živa i arsen.

Sadrži li vaša šminka teške metale? Evo kako to da znate.

Kozmetika koja sadrži boje, uključujući pudere i šminku, često je kontaminirana olovom. U stvari, Beauticounter je testirao široku paletu proizvoda i otkrio da neke kozmetičke marke sadrže do 240 ppm olova (FDA ohrabruje proizvođače da ga ograniče na 10 ppm ili manje).

Izbor proizvoda za sigurniju negu kože zavisi samo od nas.   

Postoji i niz kompanija (Iako ih je još uvek malo), koje trasiraju put za transparentnost, odgovornost i bezbednosna ispitivanja u vezi kozmetike, koja se koriste za negu kože žena, muškarca i dece.

Izbor sigurnijih proizvoda uključuje pronalaženje kompanija koje transparentno daju sastav sastojaka i koje su posvećene testiranju sigurnosti i poznavanju sastojaka koje treba izbjegavati u šminkama i proizvodima za negu kože.