Pridružite se zdravoj, lepoj i uspešnoj porodici Sibirskog zdravlja.

Приказивање постова са ознаком zapaljenje zglobova. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком zapaljenje zglobova. Прикажи све постове

четвртак, 12. октобар 2023.

Da li je crveno vino dobro za vaše srce?

Dugo se smatralo da je crveno vino, u ograničenim količinama  zdravo za srce. Alkohol i određene supstance u crvenom vinu koje se nazivaju antioksidansi mogu da pomognu u prevenciji bolesti koronarnih arterija, stanja koje dovodi do srčanog udara. Antioksidansi u crvenom vinu mogu da povećaju nivoe holesterola lipoproteina visoke gustine (HDL), koji se takođe naziva "dobar" holesterol, i da nas na taj način zaštite od nakupljanja holesterola na zidovima arterija.
Američko udruženje za srce i Nacionalni institut za srce, pluća i krv savetuju da ne počinjete da pijete alkohol samo da biste sprečili srčana oboljenja. Neki ljudi koji piju alkohol imaju problema sa nekontrolisanim korišćenjem alkohola, što se naziva zavisnost. A previše konzumiranja alkohola može da izazove druge zdravstvene probleme ili da ih pogorša.Stručnjaci kažu da ne počinjete da pijete alkohol da biste pomogli svom srcu ako ne možete da kontrolišete upotrebu alkohola ili ako postoji poremećaj upotrebe alkohola u vašoj porodici. Previše alkohola može da šteti telu na mnogo načina.

PIJTE UMERENO - ILI NIKAKO!

Ali ako već popijete čašu crvenog vina uz večernji obrok, ispijanje u ograničenim količinama može da poboljša zdravlje vašeg srca.

Kako crveno vino pomaže srcu da bude zdravo?

Antioksidansi u crvenom vinu koji se nazivaju polifenoli mogu da pomognu u zaštiti sluznice krvnih sudova u srcu. Polifenol koji se zove resveratrol je deo crvenog vina za koji je primećeno da deluje na ovaj način..
Resveratrol je prirodno polifenolno jedinjenje koje se nalazi u određenim biljkama i voću, uključujući grožđe, bobice, jabuke i kikiriki. U obliku suplemenata, većina ekstrakata resveratrola se dobija iz korena Poligonum cuspidatum, takođe poznatog kao japanska biljka knotveed.
Resveratrol je bogat antioksidativnim, antiinflamatornim i antikancerogenim svojstvima koja mogu da  pomognu u ublažavanju bolova u zglobovima i pomoći kardiovaskularnom sistemu, mozgu i metaboličkom zdravlju.
Resveratrol ima mnoge potencijalne zdravstvene prednosti zbog svojih antioksidativnih i antiinflamatornih svojstava.

Promoviše kardiovaskularno zdravlje

Resveratrol je opširno proučavan zbog njegovih potencijalnih prednosti za zdravlje srca, uključujući njegovu sposobnost da snizi krvni pritisak i poboljša nivo holesterola. Nekoliko studija su pokazale da antioksidativni efekti resveratrola mogu da pomognu u smanjenju sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska kod ljudi sa hipertenzijom (visok krvni pritisak) i mogu da zaštitite od moždanog udara.
Druga istraživanja sugerišu da resveratrol može da poboljša funkciju endotela – unutrašnje obloge krvnih sudova – pomažući u smanjenju vaskularnog oksidativnog stresa i ukočenosti arterija, što pomaže u promovisanju zdravog protoka krvi i štiti od srčanih bolesti.
Takođe se pokazalo da resveratrol poboljšava nivoe lipida (holesterola) u krvi, smanjujući ukupni holesterol i trigliceride (vrsta masti). Visoki nivoi lipida (masti) u krvi su povezani sa povećanim rizikom od srčanih oboljenja i moždanog udara. Pokazalo se da resveratrol smanjuje lipoprotein niske gustine (LDL), koji se često naziva "lošim" holesterolom, što može da pomogne u borbi protiv srčanih bolesti.

Povećava kognitivne funkcije

Resveratrol može da poboljša kognitivne funkcije i zaštititi od određenih neurodegenerativnih poremećaja, kao što je Alchajmerova bolest. Resveratrol ima moćnu antioksidativnu aktivnost koja pomaže u zaštiti neurona (moždanih ćelija) od efekata štetnih slobodnih radikala — hemikalija povezanih sa razvojem Alchajmerove bolesti, Parkinsonove bolesti i Hantingtonove bolesti.
Takođe se pokazalo da resveratrol poboljšava funkciju hipokampusa — dela mozga odgovornog za pamćenje, učenje i prostornu navigaciju. Istraživanja pokazuju da antiinflamatorna svojstva resveratrola mogu da zaštite kognitivne funkcije kod starijih osoba, pomažući u održavanju pamćenja i kognitivnih sposobnosti. tokom starenja.
Jedna studija je otkrila da resveratrol smanjuje nakupljanje amiloid-beta plakova u mozgu – obeležje Alchajmerove bolesti. Studija je otkrila da dnevna doza resveratrola od 500 mg tokom 52 nedelje značajno smanjuje nivoe amiloida beta u cerebrospinalnoj tečnosti kod osoba sa blagom do umerenom Alchajmerovom bolešću, što sugeriše da resveratrol može da pomogne u usporavanju progresije bolesti.

Podržava zdravu metaboličku funkciju

Istraživanja, takođe, sugerišu da resveratol može da bude koristan u regulisanju nivoa šećera u krvi i smanjenju osetljivosti na insulin, što može smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2 i drugih metaboličkih stanja. U jednoj studiji je otkriveno da suplementacija resveratrolom poboljšava osetljivost na insulin i smanjuje nivo šećera (glukoze) u krvi kod osoba sa dijabetesom tipa 2.Druga studija je otkrila da resveratrol smanjuje oksidativni stres kod ljudi sa dijabetesom, što može da pomogne u zaštiti od komplikacija povezanih sa dijabetesom kao što su bolesti srca .
Dodatne studije su otkrile da suplementacija resveratrola od 500 mg dnevno tokom 12 nedelja smanjuje telesnu težinu, obim struka i markere upale kod osoba sa metaboličkim sindromom (grupa stanja koja mogu da povećaju rizik od moždanog udara, srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2). Učesnici studije su značajno poboljšali osetljivost na insulin, smanjili krvni pritisak i poboljšali metabolizam lipida (vrsta masti).

Može da ublaži bolove u zglobovima

Resveratrol ima moćna antioksidativna i antiinflamatorna svojstva, koja mogu da pomognu u promovisanju zdravlja zglobova i smanjenju bolova i oštećenja zglobova kod ljudi sa određenim vrstama artritisa. Istraživanja sugerišu da resveratrol može biti efikasna komplementarna terapija i pomoći u smanjenju bolova u zglobovima kod ljudi sa osteoartritisom. U jednoj studiji, dnevna doza suplementa resveratrola od 500 mg značajno je smanjila bol u zglobovima kod ljudi sa blagim do umerenim osteoartritisom kolena kada je uparena sa standardnim tretmanom. U drugoj studiji, resveratrol je efikasno ublažio upalu i oštećenja zglobova kod ljudi sa reumatoidnim artritisom (RA). Smatralo se da štiti od određenih komplikacija RA, kao što su parodontitis (bolest desni) i intersticijska pneumonija.

Može da zaštititi od tumora

Resveratrol je istražen zbog njegove potencijalne upotrebe u prevenciji tumora i kao pomoćna (dodatna) terapija za lečenje tumora. Studije u epruvetama i životinjama pokazuju da resveratrol može imati svojstva protiv raka koja mogu pomoći u prevenciji ili borbi protiv određenih vrsta raka, uključujući karcinom dojke, debelog creva, želuca, pankreasa, prostate, jajnika i endometrijuma.

Literatura:

1. Koushki M, Amiri-Dashatan N, Ahmadi N, Abbaszadeh HA, Rezaei-Tavirani M. Resveratrol: A miraculous natural compound for diseases treatment. Food Sci Nutr. 2018;6(8):2473-2490. 

2. Cheng CK, Luo JY, Lau CW, Chen ZY, Tian XY, Huang Y. Pharmacological basis and new insights of resveratrol action in the cardiovascular system. Br J Pharmacol. 2020;177(6):1258-1277. 

3. Zhou Q, Wang Y, Han X, Fu S, Zhu C, Chen Q. Efficacy of resveratrol supplementation on glucose and lipid metabolism: a meta-analysis and systematic review. Front Physiol. 2022;13.

4. Xiao Q, Zhu W, Feng W, et al. A review of resveratrol as a potent chemoprotective and synergistic agent in cancer chemotherapy. Front Pharmacol. 2019;9:1534. 
5. Weiskirchen S, Weiskirchen R. Resveratrol: How much wine do you have to drink to stay healthy?. Adv Nutr. 2016;7(4):706-718. 

петак, 10. август 2018.

Tajna kore bele vrbe

Glavobolja? Groznica? Bol u mišićima? "Uzmi dva aspirina i zovi me ujutru."

Acetilsalicilna kiselina - Aspirin
Prva stvar na koju većina ljudi pomisli kada je ima bilo kakav bol je najverovatnije aspirin. Pa ipak, iako je aspirin jedan od najpopularnijih i najpoznatijih lekova u proteklih sto godina, nije prirodno sredstvo već je zapravo sintetički derivat prirodne supstance koja se zove salicilna kiselina i čije lekovite osobine su poznate već hiljadama godina.

Još pre 4000 godina sumerci su zabeležili na glinenim pločicama da kora bele vrbe pomaže kod bolova, a u staroj Mesopotamiji su već znali i kako da ekstrahuju sok i da ga primene kod lečenja groznice, bolova i raznih vrsta upalnih procesa. Otac moderne medicine Hipokrat, preporučivao je žvakanje kore bele vrbe koji su imali groznicu i bolove, a takođe je upotrbljavao čaj od kore vrbe da bi umanjio porođajne bolove.

Uprkos ovoj dugoj istoriji, tek je 1763. godine, sveštenik Edvard Stone iz Kraljevskog udruženja u Londonu sproveo jednu od prvih kliničkih studija o efektima praha vrbove kore tretiranjem pacijenata koji su bolovali od malarične groznice. Otprilike 100 godina kasnije škotski lekar Thomas MacLagan je proučavao efekte praška iz ekstrakta vrbe na pacijente koji pate od akutnog reumatizma, pokazujući da bi njena upotreba mogla ublažiti groznicu i zapaljenje zglobova.

Morali smo da čekamo do 1928, kada je Johann Büchner, professor Univerziteta u Munhenu izolovao žutu supstancu iz drveta vrbe i nazvao je salicin po latinskom nazivu ove biljke. Godinu dana kasnije, francuz  Henri Leroux, izolovao je ovu supstancu u čistom, kristalnom obliku, i prvi počeo da upotrebljava ovu supstancu u lečenju reumatizma. 

Otac aspirina
Iako je lekovito dejstvo salicilne kiseline bilo vekovima poznato, takođe je bilo poznato da upotreba velikih doza salicilne kiseline dovodi do zdravstvenih problema, iritacije gastrointestinalnog trakta, što dovodi do mučnine, povraćanja, krvarenja i čireva. Godine 1895., kako bi se rešili takve probleme, Arthur Eichengrun, rukovodilac hemijskog istraživanja u Bayer-u, dao je zadatak jednom od hemičara kompanije Felix Hoffmann-u da napravi "bolju" salicilnu kiselinu. Hoffmann je bio i lično zainteresovan jer njegov otac koji je patio od reumatizma nije mogao više da je koristi jer je stalno povraćao. Hoffman je tačno 10. avgusta 1897. uspeo da hemijski modifikuje salicilnu kiselinu. Ključ njegovog otkrića je hemijska transformacija kojom je stvoren  novi molekul koji telo može da apsorbuje bez značajnih gastrointestinalnih poremećaja. U toku varenja, novi molekul se pretvara nazad u salicilnu kiselinu u želucu, jetri i krvi, čime obezbeđuje željene terapeutske prednosti.