Pridružite se zdravoj, lepoj i uspešnoj porodici Sibirskog zdravlja.

четвртак, 26. јул 2018.

Dnevni ritmovi - astrologija ili nauka?

Noćna sova ili jutarnja lasta
Život na Zemlji je prilagođen rotaciji naše planete. Već hiljadama godina znamo da živi organizmi, uključujući i ljude, imaju interni, biološki sat koji im pomaže da se predviđaju i prilagođavaju regularnom dnevnom ritmu. Zašto spavamo noću (uglavnom)? Zašto naše raspoloženje, nivo hormona, krvni pritisak, temperatura tela i metabolizam fluktuiraju u dnevnom ritmu? Zašto stalno pričamo o bioritmovima? Šta je uopšte bioritam?
Pitanja koja je zvanična medicina do sada, a mislim u većoj meri još uvek, uglavnom ignorisala i vezivala pre za astrologiju, mada znanja o bioritmovima potiču još iz antičkih vremena. Najraniji zapis o cirkadijalnom procesu datira iz IV veka pre nove ere, kada je Androsthenes, kapetan broda koji je služio pod Aleksandrom Velikim, opisao dnevne kretnje tamarindskog drveta. Zapažanje cirkadijalnih ili dnevnih procesa kod ljudi se pominje u kineskim medicinskim tekstovima datiranim oko XIII vijeka, uključujući dnevni i noćni priručnik kao pomoć za ponašanje u mesečnim i sezonskim dnevnim ciklusima u toku godine. Hipokrat (otac zvanične medicine) i najpoznatiji alhemičar Avicena, u svojim traktatima koji su sačuvani do današnjih dana, pisali su o zdravom načinu života, zasnovanom na pravilnom ređanju faza aktivnosti i odmora. 

Franz Halberg
Savremeno doba je iznedrilo dosta naučnika koji su dali značajan doprinos izučavanju bioritmova, ruski naučnici: I.M. Sečenov, V.I. Vernadski, I.P. Pavlov, koji je smatrao da "u ljudskom životu nema ničega autoritativnijeg od ritma". Potpuno nezapaženo, 9. juna 2013.  je prošla i smrt Franza Halberg-a (1919-2013), osnivača savremene hronobiologije, koji je uveo termine "cirkadijalni" i "hronobioloigija" još 1959. godine. 




Nobelova nagrada za medicinu 2017,
za objašnjenje cirkadijalnih ritmova 
Ali kako ovaj sat funkcioniše? Da li je zaista u pitanju astrologija i sujeverje? Konačno, 2017. dodeljena je Nobelova nagrada Jeffrey C. Hall, Michael Rosbash i Michael W. Young-u,  iz oblasti fiziologije i medicine, za njihova otkrića koja objašnjavaju kako biljke, životinje i ljudi prilagođavaju svoj biološki ritam tako da je sinhronizovan sa kretanjem Zemlje oko Sunca.


I, gle čuda, nije u pitanju sujeverje, nego gen koji kontroliše normalan dnevni biološki ritam. Ovaj gen omogućava sintezu proteina koji se akumulira u ćeliji tokom noći, a zatim se raspada tokom dana. Zanimljivo je da biološki satovi funkcionišu na istim principima i u ćelijama drugih organizama, ne samo kod ljudi.

I jedino na taj način, praćenjem biološkog sata, naš organizam pravilno funkcioniše. Ali u savremenom društvu biološki ritmovi najčešće ne odgovaraju realnom dnevnom ciklusu (jer se naš životni ciklus praktično nikada ne podudara sa realnim sunčanim danom), što dovodi do neravnoteže u radu odvojenih organa i sistema. Na takav način, civilizacija neizbežno ruši naš prirodni biološki ritam, što dovodi do različitih problema u funkcionisanju naših organa, neuroloških oboljenja i slično.

Kompanija Siberian Health je jedna od prvih koja je shvatila značaj cirkardijalnih ritmova i pristupila praktičnoj realizaciji principa savremene hronobiologije.

Harmonizacija životnog ciklusa organizma preko obnavljanja prirodnih bioloških ritmova u ljudskom organizmu je još jedna osnovna komponenta zdravlja, kamen temeljac naše aktivne dugovečnosti.

O uticaju dnevnih ritmova na ljudsko zdravlje, nekom drugom prilikom.

Literatura:

1. Hastings, MH., Maywood, ES., Brancaccio, M. (2018), Generation of circadian rhythms in the suprachiasmatic nucleusNat. Rev. Neurosci., Epub ahead of print
2. Vosshall, L.B., Price, J.L., Sehgal, A., Saez, L., and Young, M.W. (1994). Block in nuclear localization of period protein by a second clock mutation, timeless. Science 263, 1606–1609.
3. Liu, X., Zwiebel, L.J., Hinton, D., Benzer, S., Hall, J.C., and Rosbash, M. (1992). The period gene encodes a predominantly nuclear protein in adult Drosophila. J Neurosci 12, 2735–2744.



Нема коментара:

Постави коментар