Pridružite se zdravoj, lepoj i uspešnoj porodici Sibirskog zdravlja.

петак, 7. мај 2021.

Put ka dugovečnosti ili epigenetika mladosti

Već skoro 100 godina pouzdano znamo da ako različite organizme, koji imaju kratak životni vek, (od muva do glodara) čitav njihov život držimo na niskokaloričnoj dijeti, oni će živeti mnogo duže od svoje dobro uhranjene braće.

Međutim, tačan mehanizam ove pojave  otkriven je relativno skoro. Ispostavilo se da neuhranjenost u toku celog života stimuliše sintezu posebnih proteina koji usporavaju degradaciju DNK starenjem i, kao posledicu toga, verovatnoću mutacija koje dovode do hroničnih bolesti.

Ovi proteini su nazvani sirtuini od skraćenice SIR 2, što znači tiha regulatorna informacija 2. 

Kakve veze tišina ima sa tim? 

Silence (odnosno, tišina) je genetski termin koji znači isključivanje ili blokiranje gena / čitavih delova DNK u cilju sprečavanja njihove mutacije ili sinteze štetnih ili nepotrebnih materija. Ovo je vrlo važan prirodni mehanizam koji podržava stabilnost i visok kvalitet DNK, a upravo je to posao sirtiuna.

Kontroverza oko sirtuina i njihovih funkcija u procesu starenju privukla je u poslednjih nekoliko godina toliko pažnje, ako ne i više, naučne zajednice i javnosti, kao i kada su prvi put predloženi kao ključni regulatori starenja kod eukariota. Uz neka od osnovnih zapažanja o funkcijama promovisanja dugotrajnosti sirtuina koja se dovode u pitanje u popularnim modelima, istraživači se pitaju da li ova porodica konzerviranih enzima još uvek ima snažan potencijal u smislu terapeutskih ciljeva. 

Da li modulatori sirtuina još uvek sadrže tajnu života?

Zašto telo počinje aktivno da sintetiše sirtuine i na taj način „čuva“ stanje mladosti kod slabo hranjenih životinja? Odgovor je prilično jednostavan - u tako oslabljenom stanju ne može biti govora o punoj polnoj funkciji i prenosu gena.

Shodno tome, ako DNK nije sačuvana, ona će jednostavno ostariti ili mutirati bez prenošenja svojih gena na potomstvo. I tako priroda ima bar neke šanse da se nada punopravnom potomstvu na kraju perioda gladi.

Da li postoji neka druga varijanta osim večnog posta?

Aktivno proučavanje novootkrivenih sirtuina dovelo je do otkrića supstanci koje mogu da blokiraju ili, obratno, stimulisati njihovu sintezu. Među poslednjim je najviše proučavana tako česta biljna supstanca kao što je resveratrol.

Dodavanje resveratrola eksperimentalnim ćelijskim kulturama kvasca povećava njihov životni vek više od jedan i po puta. Slični rezultati su dobijeni u eksperimentima sa složenijim organizmima - nematodama i voćnim mušicama.

Čovek nije voćna muva

Kada govorimo o postu, resveratrolu i sirtuinima, važno je shvatiti da podatke iz eksperimenata sa kvascima ili okruglim crvima ne možemo direktno ekstrapolirati na ljude.

Čovek živi, prvo, predugo (u poređenju sa glodarima), a drugo, ne možemo se smestiti u idealno eksperimentalno okruženje.

Tokom dugog života na nas utiče toliko različitih pozitivnih i negativnih faktora da ne možemo čak ni sa apsolutnom sigurnošću i preciznošću reći da će osoba koja vodi zdrav životni stil živeti mnogo duže od teško zavisnog pušača.

Ali, ipak resveratrol!

Ipak, sama činjenica da je rizik od prevremenog starenja DNK i štetnih mutacija aktiviranjem sinteze sirtuina uz pomoć resveratrola smanjen, zaslužuje veliku pažnju.

Štaviše, resveratrol je takođe jedan od najmoćnijih prirodnih antioksidanata, posebno odgovoran za preventivni efekat crnog vina protiv ateroskleroze i kardiovaskularnih patologija. Da, baš zbog tog francuskog paradoksa ...

Literatura:

1. Блог Юрия Гичева, Ресвератрол, сиртуины, биохакинг, или Эпигенетика молодости, 2 апреля 2021.

2. Weiwei Dang, The controversial world of sirtuins, Drug Discov Today Technol. 2014 Jun; 12: e9–e17.

Нема коментара:

Постави коментар